Praziluk ili praz tip je luka, uzgojeni varijetet južnoevropsko-zapadnoazijske vrste  Allium ampeloprasum. Praziluk je dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 85 cm. Lukovica je duguljasta, bez oštrog mirisa. Listovi su duguljasto-lancetasti, a cvast krupna i loptasta. Upotrebljava se u ljudskoj ishrani svež ili kuvan.

Zahvaljujući posebnim šećerima i kalijumu (u 100g. praziluka nalazi se 300mg.), praziluk je snažan diuretik. Sadrži 86 posto vode i olakšava izlučivanje otpadih materija putem bubrega. Sadrži malo soli, odličan je protiv otoka a istovremeno obezbeđuje telu vitamine i minerale.

Pomoć je protiv zimskog umora jer od svih zimskih vrsta povrća sadrži najviše karotena, vitamina C i E, uglavnom u zelenom delu. Povećava imunost, pomaže protiv prehlade i infekcija i štiti ćelije organizma od slobodnih radikala.

Možete ga uključiti u bilo koju dijetu koju držite. Sadrži 35 kalorija u 100gr. vrlo malo masnoća i šećera. Sadrži dosta celuloze i brzo daje osećaj sitosti. Pektin iz praziluka stvara zaštitni film na sluzokoži želutca.

Dodatak dijeti bi mogla da bude ova salata: na pari skuvajte praziluk, šargarepu, tikvice i celer. Pospite naseckanim peršunom kako bi ste obogatili vitaminom C ovu salatu od kuvanog povrca koja zbog male kalorijske vrednosti nipošto ne može da ugrozi liniju.

Praziluk možete koristiti i za lepotu. Supa od praziluka posvetljuje ten. Zahvaljujuci diuretickom učinku, potstiče izlučivanje otpadnih materija iz tela. Sadrži i vitamin E i karotene koji su dragoceni za negu kože.

Protiv povišenog krvnog pritiska dobro je koristiti praziluk i beli luk. Sadrži malo soli a puno kalijuma.

 Za bolju cirkulaciju konzumirajte praziluk i losos. Apsorpciju vitamina E iz praziluka poboljšavaju omega-3 masne kiseline koje sadrži losos.
 Sadrži celulozu koja pojacava peristaltiku creva.

...E, sad, postavlja se jedno retoričko, krajnje konfuzno pitanje: Zašto većina ljudi, umesto u zemlji, praziluk gaji u dupetu?  I to se odnosi na sve pridošlice koje svojim stavom i ponašanjem žele da dokažu drugima da svoje selo i imanje uopšte ne nose sa sobom i da su čari prestonice ono što njih zaista fascinira i ispunjava. A pritom, većina zaboravlja da su ih te njive i oranice dovele tu gde jesu, u, za njih, centar sveta, gde će naučiti nešto i pomoći svojoj porodici i najbližima. Ali, hvatanje zjala zvuči mnogo primamljivije. Diskoteke, splavovi, klubovi. Učenje? Ma ko jebe učenje kada moraju da nadoknade sve ono što su propustili živeći u onoj selendri gde jedan klub nema. Fakultet postaje misaona imenica i tamo se ne ide. Ima vremena. Prvo uživanje. A vreme prođe. Praziluk iz dupeta bezobrazno viri dok naši junaci đuskaju u najpoznatijim prestoničkim lokalima. I jako bode oči, pogotovo onim ljudima koji su život proveli u prestonici i znaju koliko je 2+2. Ali naši junaci to ne znaju. Oni se nadaju da su se uklopili i da, konačno, zaborave na sve ono što su nekad imali tj. nisu imali. .. Ali kako sve na svoje dođe, i taj praziluk se na kraju vrati u zemlju kada rodbina shvati da su uzalud prodali 2 njive i 1 traktor. A onda se naši pokondireni prestoničani vrate na "mesto zločina" i rade 2-3 godine da bi se provodili po prestonici, mada ima onih bezobraznijih koji zahtevaju da se i onaj drugi traktor proda, i telići i prasići. Pošto jedno prase vredi 4 pića u luksuznomkafiću, nije teško izračunati koliko prasića treba da se proda za mesec dana u prestonici. A jadan praziluk?On, jadan, nema sreće. Mora da trpi da bude u nečijem dupetu, mislim da se oseća kao one ženske iz "Human Centipede. I nije mu lako srazmerno tome da naš prestoničanin sere za medalju. Ali njemu je lepo. On uživa u čarima prestonice, ali uvek postoji ta bojazan da će se na kraju vratiti u svoje podneblje gde će taj praziluk izvaditi iz dupeta i vratiti u zemlju.